Nematerijalnu imovinu općenito karakterizira njezina nedodirljivost i neopipljivost te slična obilježja. Nematerijalna imovina može biti povezana s materijalnom, ali ne treba je identificirati s istom.
Svakodnevna praksa je da građani, a i poduzetnici međusobno komuniciraju u svako doba dana i noći putem mrežnih stranica gdje mogu obavljati narudžbe i kupnje dobara i usluga, razmjenjivati informacije, slati dopise, prigovore i sl. I državna tijela imaju mrežne stranice za komunikacije s građanima, a Porezna uprava recimo može slati i službene obavijesti putem svojih mrežnih stranica. I što nam sve to govori? Zapravo daje nam do znjana stvarno i nemjerljivo značenje mrežnih stranica trgovačkih društava, državnih ustanova i službi te građana za današnje shvaćanje poslovanja što znači da i računovodstvo mora biti spremno odgovoriti svim tih izazovima uvjeta rada i poduzetničkih pothvata.
Kada je riječ o web-stranici i ulaganjima, riječ je o ulaganjima u mrežne stranice koje društvo oblikuje za svrhe svojeg poslovanja, odnosno u svrhu stvaranja dugotrajne nematerijalne imovine koja će društvu služiti u komercijalne, organizacijske, upravljačke i slične svrhe, a ne u vrhu prodaje drugim subjektima. Pa tako se nedvojbeno tvrdi da su vlastite web stranice subjekta, koje su rezultat izrade te koje su namijenjene unutarnjem ili vanjskom pristupu, nematerijalna imovina stvorena unutar subjekta na koju se primjenjuju zahtjevi MRS 38. Što nadalje znači da kada ulaganje u web-stranice ispunjavanju zahtjeve iz MRS-a 38 kao i sve druge zahtjeve glede priznavanja nematerijalne imovine, takva se ulaganja priznaju u poslovnim knjigama i financijskim izvješćima kao poseban oblik nematerijalne imovine oblikovane unutar društva.
Kao i za svaki drugi oblik nematerijalne imovine i web-stranica se može priznati kao nematerijalna imovina ukoliko ispunjava posebne zahtjeve iz faze razvoja projekta te sljedeće posebne uvjete iz MRS-a 38:
• buduće ekonomske koristi od tog oblika nematerijalne imovine te
• trošak koji je nastao za ulaganje u taj oblik nematerijalne imovine, a može se pouzdano odrediti.
Troškovi koji su nastali ulaganjem u web-stranicu trgovačkog društva, a koje ispunjavaju navedene uvjete za priznavanje kao posebnog oblika nematerijalne imovine, mogu se uključiti u vrijednost toga oblika nematerijalne imovine. To može biti trošak materijala i usluga drugih potrebnih za izradu takve nematerijalne imovine, a ti izdaci mogu biti u obliku naknade za usluge drugih poduzetnika koji rade na stvaranju web-stranice ili plaće vlastitih zaposlenika koji sudjeluju u cijelosti ili djelomično na oblikovanju tog oblika nematerijalne imovine.
Nematerijalna imovina se amortizira kao materijalna u korisnom vijeku uporabe. Međutim, za neke oblike nematerijalne imovine se ne može pouzdano odrediti vijek trajanja odnosno uporabe. U slučaju web-stanica trgovačkih društava se određuje da najbolja procjena korisnog vijeka trajanja web stranice mora biti kratka, odnosno da vijek trajanja mora biti kratak. Iz toga proizlazi da se vijek trajanja web-stranice može procijeniti i da web-stranica ima vijek trajanja te se razvrstava u nematerijalnu imovinu koja ima ograničeni vijek trajanja što bi značilo da joj se može odrediti stopa amortizacije. Prema tome web-stranica se amortizira onako kako to MRS 38 određuje za ostale oblike nematerijalne imovine koji imaju ograničen vijek trajanja.